Franjevačka duhovnost

 

Pod franjevačkom duhovnošću razumijemo nasljedovanje Isusa Krista po primjeru i iskustvu svetog Franje Asiškoga. Središnja točka franjevačke duhovnosti jest – Krist, tako da je ona prvenstveno u svojoj biti – Kristocentrična. Osnovne oznake franjevačke duhovnosti su: Nasljedovanje Isua Krista i Evanđelja, siromaštvo, malenost, obraćenje-pokora, naviještanje evanđelja (misije), ljubav prema Bogu i svim stvorenjima, pobožnost prema Djevici Mariji, jednostavnost, radost, mir, život u bratstvu. Dakle, širok je spektar franjevačke duhovnosti.
Franjevačku duhovnost neprestano crpimo iz primjera našeg Serafskog oca Franje, njegovog života, rada, jer sve što je žarko propovijedao, on je i živio. Učvrščeni na temeljima izvora te nošeni kroz 800. godina života ove duhovnosti, kroz veliko bogatstvo spisa vrhunskih duhovnih osoba iz franjevačkog reda, prateći primjer svete Klare – siromašne gospođe, s kojom je sveti Franjo osnovao red Klarisa i čitajući sjajne bisere iz njezinih rijetkih, ali bogatih spisa, možemo u današnjici vidjeti suvremenost i vječnu vrijednost ove duhovnosti.

Temelji života sv. Franje Isus Krist kao uzor, Evanđelje kao vođa, Crkva kao majka i Pravilo kao zakon života. Sveti Franjo je negdje u travnju 1209 ili 1210. god. utemeljio Red manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. To je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima, što samo govori i o duhovnosti koju su živjeli i dalje stoljećima nasljedovali. Svaki franjevac (prvi red, drugi red i treći red) daje zavjet siromaštva, poslušnosti i čistoće što mu postaje pravilo života, a sestre Klarise tome dodaju i četvrti zavjet – svete klauzure. Za franjevačku duhovnost, ovo su upravo glavne točke provođenja života po Evanđelju te gore navedenih vrijednosti (siromaštvo, poniznost, ljubav prema svim stvorenjima….).